Ne tako davno, gledali smo kako se dugogodišnji stabilni premijerligaš Leicester City, muči i ponižava u borbi za opstanak u Coca Cola Championshipu. Krajem prošle sezone, posle puno ulaganja u ekipu od strane predsednika Milana Mandarića, umesto najavljene borbe za povratak u Premiership, desilo se najgore: u poslednjem kolu, zahvaljujući porazu i sticaju po njih nesrećnih okolnosti na drugim mečevima, Lisice su po prvi put u istoriji ispale u Treću ligu (Ligu Jedan).
Od vremena Martina O’Neilla kao menadžera kluba, i duplog naslova osvajača Liga kupa, nije tako mnogo prošlo, manje od deset godina. Bilo je tu i igranja u Kupu UEFA, i četiri puta uzastopnog plasmana među prvih 10 ekipa u Premier ligi.
Mandarić je posle najveće bruke u istoriji kluba morao prvo pod hitno da ponovo promeni trenera ekipe. U tome se već bio izveštio, jer su na klupi Lisica samo za godinu i po dana prodefilovala takva trenerska imena kakva su Nigel Worthington, Martin Allen, Gary Megson i Ian Holloway. Zato je malo čudila odluka Mandarića da za teške dane u Ligi Jedan dovede za šefa Nigela Pearsona, čoveka koji je izuzetno neuspešno vodio Southampton tokom prošle teške sezone u Championshipu. U klubu su se u tom trenutku zatekli mnogi igrači sa premijerligaškim iskustvom, i bilo je veliko pitanje ko će tu ostati, a ko otići.
Ipak, Mandarić i Pearson su zavrnuli rukave i prihvatili se posla, smatrajući da sve što je teško, jeste za ljude. Polako i sigurno, pročistili su ekipu, ne želeći da računaju na igrače koji neće dati sve od sebe u plavom dresu igrajući sa ekipama kakve su Cheltenham ili Hereford. U Leicesteru su odlučili da ostanu zaista sjajni igrači za ovaj nivo takmičenja: vezista Matt Oakley i iskusni napadač Steve Howard (obojica su u januaru 2008. došli iz tada premijerligaškog Derby-ja u tada drugoligaša i ambicioznog lokalnog rivala Leicester City). Obojica su bili ključni igrači Derby-ja u proboju do Premier lige u sezoni 2006/07. Sa velikim premiijerligaškim iskustvom, oni su počeli da “preoravaju” terene treće engleske lige. U klubu je odlučio da ostane i najveći talenat, mladi napadač Matty Fryatt, koji je puno protresao mreža u Championshipu. Nije ostao dužan ni ove sezone, i ima već 27 golova na svom kontu. Uz kapitena Stephena Clemence-a i veterana Bruna N’Ghotty-ja (obojicu je doveo Mandarić iz Birmingham City-ja u januaru 2008.), to je jedan veoma solidan sastav za ekspresni povratak u Championship.
Uz mladog vezistu Andy Kinga, u timu su se za novu sezonu našla i dva pojač
anja koja je doveo Pearson: Lloyd Dyer, krilo iz MK Donsa, i defanzivac Michael Morrison iz Cambridge Uniteda. Da sve bude kako treba, dovedena su još dva veterana: u napadu Paul Dickov, stari znanac iz Blackburna, za koji je tresao mreže u Premier ligi, i defanzivac Wayne Brown iz Hulla, čovek koji je na svojim leđima izneo prošlosezonski plasman Tigrova u Premiership, a od tada više nije bilo mesta za njega u tom timu… I da ne zaboravimo: N’Ghotty i Clemence skoro da nisu odigrali mečeve čitave sezone, jer vuku teške povrede. Isti je slučaj sa još jednim sjajnim povređenim defanzivcem, Patrickom Kisnorbom, koji je nosio odbranu Lisica u Championship danima.
Rezultat uklapanja svih ovih igrača ? Samo pogledajte tabelu Lige Jedan. Leicester City vodi sa 12 bodova prednosti nad najbližim pratiocima, MK Donsima, sa kojima su upravo remizirali na njihovom terenu (2:2) u poslednjem kolu. Lisice su na najboljem putu velikog povratka u Coca Cola Championship, a onda… Setite se samo šta je Mandarić uradio sa Portsmouthom od trenutka kada ga je preuzeo do trenutka kada ga je prodao Rusu Alexandru Gaidamaku. Od malog borca za opstanak u Championshipu, do stabilnog premijerligaša koji igra evropske mečeve. Nije ni to tako dalek put…

1 Komentar
Pingback & Trackback
Još članaka
Ostavite komentar u polju ispod